Volosko

Prve su građevine u Voloskom nastale oko Mandraća, ribarske kućice jednostavnih fasada s kamenim ertama, krovnim kućicama, dimnjacima i istaknutim ognjištima. Izgradnja mjesta prati konfiguraciju terena, tako da se slojevi kuća u zbijenom nizu amfiteatralno spuštaju prema uvali. Duž Ulice Andrije Štangera smjestile su se “kapetanske kuće”, nastale u vrijeme razvoja pomorstva, kroz 18. i 19 st. Na rubovima naselja, na njegovoj sjeveroistočnoj i jugozapadnoj strani, nastale su potkraj 19. i početkom 20. st. veći i reprezentativni ljetnikovci , neke od njih projektirao je bečki arh. Karl Seidl, koji je projektirao veći broj reprezentativnih vila na ovom dijelu obale. Crkva je izgrađena početkom 19. st., u baroknim oblicima, s dva razvedena zvonika na pročelju. Unutrašnjost lijeve bočne kapele opremio je i ukrasio u secesijskom stilu kipar Ivan Rendić (1910.).

Volosko danas

Danas je Volosko zanimljivo turističko i izletničko mjesto i kupalište, omiljeno sastajalište umjetnika i svih onih koji vole ljepotu autentičnog mediteranskog gradića , jednostavnih kućica s malim terasama i cisternama ,vanjskih stubišta, volta, balkona i krovova koji daju vrlo slikovite i vrijedne prostorne ambijente. Oko stare jedrenjačke luke, vrlo dobro zaštićene od sjevernih i zapadnih vjetrova, sladokusci mogu uživati u nekom od brojnih ,ali i najboljih restorana cijele rivijere (Amfora , Plavi podrum , Le mandrać ,...).Na samom kraju uvale , gdje se Istarski poluotok spaja s kopnom , spušta se za vrijeme anticiklone , između 5 i 8 ujutro jako dobar vjetar , tramontana , koji ovo mjesto čini rajem za windsurfere. Na samo jedan kilometar prije centra Opatije u pitoresknoj lučici “mandraću”, gdje vise ribarske mreže a predvečer se nerijetko čuje klapska pjesma , nalaze se umjetničke galerije , ugodni kafići i primorske konobe , a ljeti održavaju ribarske fešte. Kraj špice turističke sezone ovdje se već tradicionalno slavi dvodnevnim slikarskim natjecanjem “Mandrać”.